21. октобар 2018.

Bezglutenske vanil kifle sa lešnikom (posno)




Nisam ljubiteljka trčanja kao oblika rekreacije. Sestra i ja smo zaključile da je na to veoma uticao metod kazni na košarkaškim treninzima. Dok trener priča, a mi se na primer kikoćemo, domunđavamo ili jednostavno ne slušamo, znale smo šta nas čeka. Trčanje :-( Imam prijatelje koji trče polumaraton i divim im se. Nekako nisam uspela da zavolim trčanje. Ali zato bicikl jesam. Naučila sam da ga vozim na Hipodromu. Moja deca na Ušću. Dok su bili mali, na Adu smo uglavnom išli čamcem iz blokova. Imaju dosta uspomena koje ih vezuju za biciklističke avanture po gradu, pa i danas, kao odrasli momci dosta voze bajk. 





Sa mužem volim da zbrišem Vojvodinu jer tamo je sve ravno i lako za bicikliranje. Kada se malo udaljite od glavnih magistralnih pravaca, dočekaće vas mir i spokoj tihih vojvođanskih sela. Leto je produžilo u oktobar, pa smo iskoristili tople miholjske dane i uživali kraj salaša na severu Bačke i Banata.





Iskoristite tople dane i pobegnite negde iz grada. Makar na jedan dan. Da uživate u kičeraju koji samo priroda može da naslika.





Kiflice sa lešnikom su odličan prelaz od letnjih kremastih ka suvim jesenjim kolačima. Uz čaj ili kafu kraj nekog jezera ili reke, dok uživate upijajući zrake toplog jesenjeg sunca. Po bakinom receptu, naravno :-)



Bezglutenske vanil kifle sa lešnikom (posno)

Sastojci:
150g mlevenog lešnika
250g maslaca ili margarina
100g šećera u prahu
1 vanil šećer
300g bezglutenskog brašna
nekoliko kapi ekstrakta vanile

Priprema:
Iseći maslac na kockice, dodati vanil šećer, šećer u prahu i brašno pa rukama lagano mesiti. Dodati lešnik i ekstrakt vanile i zamesiti testo koje ne bi trebalo da se lepi za ruke. Ja sam koristila Mix B brašno i na ovu količinu brašna morala sam da dodam još jednu punu kašiku. Činiju prekriti streč folijom i ostaviti u frižideru oko sat vremena. Dasku za mešenje posuti sa malo brašna i testo premesiti. Kidati po malo testa i praviti kobasice koje potom iseći na komade od 1-2cm i formirati kiflice.

Peći u zagrejanoj rerni na 160°C između 10-12 minuta. Pazite da ostanu svetle i da se ne prepeku. Kada se potpuno ohlade izvaditi iz pleha i uvaljati u prah šećer.


14. октобар 2018.

Berlinska torta bez glutena




Berlin mi je bio privlačan još od detinjstva. Da li je tome doprineo veliki broj igračaka koje sam dobijala od jednog člana familije ili priče o podeljenom gradu, još uvek ne znam. Sigurno su igračke bile presudne, čak je mama uspela i da sačuva nekoliko, pa su dočekale sestrinu i moju decu. Medvedića koji hoda danas bi uspešno zamenile lego kocke, a sigurna sam da bi mnoga velika i mala deca ostala u Legolendu zauvek. Moj mlađi sin je govorio da se lego nikada ne preraste pa mu je možda upravo zbog toga građevina bila jedina ozbiljna želja kod izbora fakulteta. Moje živahno i nestašno dete bilo je mirno kada bi se dohvatilo lego kocki od kojih je satima mogao da pravi puteve i gradove. Ako se u Berlinu zadesite sa decom toplo preporučujem Legoland Discovery Centre gde je zagarantovana zabava za sve od 1-101 godine.




Berlin je veliki grad i nekoliko dana provedenih u njemu je dovoljno samo da zagrebete po površini svega onoga što ovaj grad pruža. Ljubiteljima umetnosti biće od koristi Berlin Museum Pass koji omogućava besplatan ulazak u mnoge muzeje. Preporučujem Berlin Welcome Card (72 sata+Museum Island) koja vam omogućava besplatan gradski prevoz, ulazak u muzeje na Muzejskom ostrvu i još dosta raznoraznih popusta. Zahvaljujući ovoj kartici možete uštedeti dosta i vremena i novca po pitanju korišćenja gradskog prevoza, pa vrlo lako i brzo možete stići sa jednog na drugi kraj grada. 




Gradski prevoz zaista dobro funkcioniše, a na sajtu BVG možete istražiti sve konekcije između delova grada koji vas zanimaju i sve to videti na mapi pa izabrati najbržu trasu gradskog prevoza do željenog dela grada. 



Pre nego što zavirite u muzeje, preporučujem da posetite Berlinsku katedralu (Berliner Dom). Uz Berlin Welcome pass, ulaznica će vas koštati 5 evra. Ova neorenesansna građevina završena je 1905. a rekonstruisana je 70-ih godina prošlog veka, jer je kao i mnogi drugi objekti teško oštećena u II Svetskom ratu. 


                                                                              Berlinska katedrala
Ako imate kondiciju i želite da uživate u panoramskom pogledu na Berlin, 270 stepenica koje vas dele od podnožja do krova mogu biti samo lagan izazov. Imali smo sreću da je bilo vedro, pa je pogled sa 50 metara visine na mnoge berlinske znamenitosti, uz zvuke polke koja se čula iz parka "Lustgarten", zaista bio spektakularan.



Ja sam želela da vidim Pergamon muzej, moj muž Nefertiti, pa je pala odluka da popodne provedemo u muzejima. Muzejsko ostrvo ili Museumsinsel je kompleks u okviru koga se nalazi pet muzeja koji su nastali u periodu od 1824-1930. Smešteni su na malom ostrvu na reci Špreji pa otuda i ovaj naziv. Od 1999. ceo kompleks je upisan u UNESCO-vu listu zaštićenih kulturnih dobara. Ako ne koristite neku od Berlin Pass kartica, a želite da obiđete više od jednog muzeja, najisplativije je kupiti kartu za sve muzeje koja košta 18 evra. Muzeji su četvrkom otvoreni do 20h, a besplatan je ulazak za sve ispod 18 godina.





Alte Nationalgalerie 



Staru galeriju nismo obišli. Nije bilo vremena. Kažu da nešto treba ostaviti i za sledeći put tako da će se ova Galerija sigurno naći na popisu prilikom nekog budućeg dolaska. Izgrađena je 1876. po projektu Fridriha Avgusta Štilera, a rekonstrukcija je završena 2001. Ovde je izložena najveća kolekcija nemačkog slikarstva 19.veka i zaista zavređuje posetu.


Altes Museum (Stari muzej) 


                                                                                 Rotonda
Po projektu Karla Fridriha Šinkela podignuta je zgrada muzeja 1830. u stilu neoklasicizma. Ovde se nalazi odlična postavka starogrčke umetnosti koja obuhvata period od X do I veka p.n.e. Veličanstvena Rotunda, kružna dvorana sa tavanicom koja podseća na rimski Panteon, sa skulpturama helenskih bogova  pravo je remek delo ovog muzeja. Na spratu se nalazi najveća kolekcija erturske umetnosti izvan Italije. Nije izuzet ni period carskog Rima pa se između ostalog mogu videti biste Cezara i Kleopatre.


                                                                      Cezar i Kleopatra

Neues Museum (Novi muzej) 


                                                                            Helios
Izgrađen je u periodu od 1843-1855. pod pokroviteljstvom velikog poštovaoca umetnosti, kralja Pruske Fridriha Viljema IV. Sanacija oštećenog muzeja započeta je 1986. da bi zgrada svečano otvorena 2009. Za sve ljubitelje egipatske umetnosti ovo je zaista sjajno mesto. Najpoznatija je svakako bista kraljice Nefertiti, koja se nalazi u prostoriji sa obezbeđenjem u kojoj nije dozvoljeno fotografisanje. Možete fotkati iz susedne prostorije, ali morate biti udaljeni bar 10 metara od statue.


                                     Nefertiti (preuzeto sa www.visitberlin.de)

Arheološka zbirka predmeta pronađenih u Nemačkoj je veoma interesantna pa se možete videti obredni šešir "The golden hat" koji potiče sa kraja 14. ili početka 13. veka pre nove ere (bronzano doba).


                                                                          Obredni šešir
Slučajno pronađen "Nebeski disk iz Nebre" sigurno je jedna od najstarijih predstava nebeskog svoda, a potiče po pretpostavkama iz 17v.p.n.e. Ovde još možete videti deo Šlimanove zbirke nazvane "Prijamovo blago", zbirku papirusa, sarkofage, mumije, statue, reljefe, nakit, upotrebne i obredne predmete. Preporučujem upotrebu slušalica jer ćete za mnoge eksponate poželeti da čujete i stručno objašnjenje.

Pergamon Museum 


                                                                     Kapija boginje Ištar
Kada je zabranjen izvoz papirusa iz Egipta žitelji Pergamona (današnja Bergama u Turskoj) izumeli su pergament. Da li je do toga došlo zbog rivalstva Aleksandrijske i novoosnovane biblioteke u Pergamonu ne mogu da kažem, ali dok hartija za pisanje nije iz Kine stigla u Evropu, pergament je bio nezamenljiv.


                                                                          Seneka i Sokrat
Pergamonski muzej projektovao je Ludvig Hofman u periodu od 1910-1930. prateći nacrte Alfreda Mesela. Nakon rekonstrukcije, u ovom muzeju koji se sastoji od tri krila, smeštena je izuzetna postavka islamske, srednjeazijske i antičke umetnosti. Na žalost, severno krilo sa čuvenim Pergamonskim oltarom i Helenskom kolekcijom je u fazi rekonstrukcije i zatvoreno je za posetioce. 


                                                                           Kapija pijace iz Mileta
Kada prođete putem kojim se kretala svečana ceremonija u Vavilonu i prođete kroz vrata boginje Ištar, dočekaće vas grandiozna kapija pijace iz Mileta koja potiče iz perioda Hadrijanove vladavine. Na spratu se nalazi deo posvećen islamskoj umetnosti gde se u posebnom delu može videti rekonstrukcija gostinske sobe iz Alepa iz 17.veka kao reprezentativni primer sirijske građanske kuće. Postavka je zaštićena staklom pa je i fotka malo lošija.


                              Soba iz Alepa (Sirija)

Bode Museum



Prvobitno nazvan Muzej kralja Fridriha, ovaj muzej sagrađen je u periodu između 1887-1904. Današnje ime dobio je 1956. po Vilhemu von Bode-u nekadašnjem upravniku i vizionaru. Tada je urađena i prva obimna posleratna rekonstrukcija muzeja, da bi poslednja obnova završena 2006. U raskošnim odajama muzeja mogu se videti izuzetne zbirke skulptura, vizantijske umetnosti i numizmatike. 


Nakon obilaska muzeja, relaksirajte se u Monbižu parku  (Monbijoupark)
koji se nalazi iza Bode muzeja. Ovde možete posle 18h zaigrati salsu ili jednostavno uz pivo ili koktel sumirati utiske.



Što se bezglutenskih proizvoda u marketima tiče, nisam primetila da se posebno vodi računa o selekciji. Izbor u supermarketima je dobar ali zaista je potrebno zaviriti na svaku policu da bi se pronašli željeni artikli. Kako moj stariji sin planira posetu Berlinu, malo sam istraživala bezglutensku ponudu pa ću postaviti nekoliko linkova koji će vam pomoći da se snađete. Evo još jedne situacije zbog koje se isplati imati Berlin Pass. Restorani se nalaze u različitim delovima grada, pa u ovom slučaju vožnja nekoliko stanica metroom štedi dosta vremena.

Metzondergluten
All around is gluten free
Glutenfrei Berlin
Glutenfree Berlin


Berlinska torta je jedna od mnogobrojnih torti iz dodatka "Torte sveta". Ne sećam se koji je magazin bio u pitanju, sigurno jedan od mnogobrojnih iz osamdesetih godina 20.veka. Uz preporuku koju destinaciju posetiti u ovom dodatku našli su se i recepti za torte koje su ime dobile po gradovima ili regijama širom sveta. Ne preostaje mi ništa drugo nego da krenem na put i isprobam torte. Za početak, Berlinska torta.





Berlinska torta bez glutena


Sastojci:
Kora: 
12 belanaca
200g šećera u prahu
250g mlevenog oraha prepečenog lešnika
2 vanil šećera
(u originalnom receptu idu i 4 kašike brašna, ali ja ovu tortu pravim bez brašna i greškom sam napisala da u koru idu orasi, a trebalo je lešnici :-))

Fil:
12 žumanaca
10-12 kašika šećera
50g kakaa
250g maslaca

100g čokolade za kuvanje za dekoraciju

Priprema:
Sastojke za koru podeliti na dva dela. Prvo umutiti 6 belanaca sa 100g šećera u prahu, 1 vanil šećerom i 125g mlevenih oraha lešnika. Pleh od rerne obložiti papirom za pečenje i sipati smesu i poravnati. Ispeći, tj. sušiti koru u rerni oko 1h na temperaturi od 150°C. Ako je rerna jaka, prilagoditi jačinu i dužinu pečenja. Kora se peče kraće ako se stavi brašno, ali je i kora tada drugačija. Ponoviti sa ostatkom sastojaka. Kada se kore skroz ohlade preseći na pola da se dobiju 4 dela.

12 žumanca umutiti sa šećerom u prahu i skuvati na pari. Dodati kakao i vratiti na paru 1-2 minuta. U prohlađenu smesu dodati umućen maslac i dobro sjediniti. Filovati kore i gornju površinu torte, bočne strane premazati istopljenom čokoladom i ukrasiti iseckanim lešnicima, a ostatak istopljene čokolade iskoristiti za dekoraciju. Najbolje je napraviti tortu dan ranije i ostaviti preko noću u frižideru da se dobro ohladi.


23. септембар 2018.

Umak od boba bez glutena (Bessara dip)




Mama je imala dve velike fascikle pune raznoraznih recepata iz kulinarskih dodataka koji su izlazili uz časopise. Iako se nisam puno bavila kuhinjom u tinejdž periodu, fotografije jela sa raznih meridijana su mi uvek bile privlačne. Sestra i ja smo znale da budemo prilično dosadne kada bi nam se nešto svidelo, tako su neki recepti za kolače i torte nakon isprobavanja završili u maminoj čuvenoj svesci za kolače. Sa slanim đakonijama je išlo malo teže. Mama se držala proverenih recepta i sastojaka i nije puno eksperimentisala. A nije imala ni vremena da potroši pola dana da bi napravila nešto što sigurno ne bi niko probao. Sa slatkišima je bila sigurna. Nekoliko puta nas dve smo probale da napravimo neku pitu ili jelo neobičnog izgleda i uglavnom je posle probanja sve završilo u smeću. Elem, nismo imale iskustva a ni odgovarajuće začine ili sastojke. Očarala nas je jarko obojena posuda za tažin, koju smo probale da nabavimo na tezgi sa grnčarijom ali i to je bilo bezuspešno. 

Recept za Bessaru ili umak od boba takođe se nalazio na popisu recepata marokanske kuhinje. Pomislila sam da konačno možemo da isprobamo bar nešto, ali bob nismo nigde pronašle. Osim izreke "ne vredi ni smrdljivog boba" o bobu više ništa nisam znala. Tako su marokanska kuhinja i bob zaboravljeni, mada sam recept sa umak uredno prepisala. 

Na Korčuli sam prvi put probala bob. Pihtije od boba postale su obavezne na trpezi tokom zimskih meseci. Umak od boba se uz Baba Ganuš i Dip od cvekle odomaćio u mojoj kuhinji pa ga čak i moji momci vole, uz tortilje i pivo. Od Gage sam saznala da je bob pronašla na pijaci u Grockoj pa ću ga potražiti sigurno narednog proleća. Do tada, dobar je i iz zamrzivača.




Umak od boba bez glutena (Bessara Dip)

Sastojci:
400g očišćenog boba
1-2 zgnječena čen belog luka
sok od pola limuna
malo narendane limunove kore
1 kašičica samlevenog ili u avanu istucanog kima
1 kašičica crvene paprike
1/2 kašičice ljute crvene paprike (po želji)
biber i so po ukusu
maslinovo ulje

Priprema:
Ako koristite svež bob, najbolje ga je potopiti preko noći, a zatim sutradan skuvati. Ohladjen očistiti od spoljne opne. Staviti u blender dodati začine, 2-3 kašike maslinovog ulja i izblendirati do željene gustine. Po potrebi dodati još maslinovog ulja. 
Beli luk možete prvo kratko propržiti na malo maslinovog ulja, pa dodati sastojcima u blenderu. Takođe, ako imate ispečenu glavicu luka u rerni takođe možete 2-3 čena izmiksati jer je finog ukusa.
Sipati u činiju i preliti sa 2 kašike maslinovog ulja. Služiti uz tortilje, prepečen hleb ili sveže povrće.

Često umesto maslinovog ulja dodam 40g istopljenog maslaca i tada ovaj umak koristim kao namaz. U nedostatku svežeg, odličan je i suvi bob. Postupak je isti. Ako vam je potrebna mala količina, dovoljno je 200g boba.



16. септембар 2018.

Kolač sa šargarepom i borovnicama bez glutena i jaja


Nedavno, na jednom okupljanju, povela se diskusija na temu zdrave hrane. Šta bi se pod zdravom hranom podrazumevalo i da li nam je dostupna? Zajedničko mišljenje se svodilo na to da se pod zdravom hranom mogu podrazumevati "neprskane" namirnice tj. one koje nisu tretirane raznim hemijskim preparatima. Masti i šećeri su doveli do toga da razgovor preraste u vatreni okršaj pristalica različitih pravaca u ishrani.

Moram priznati da sam dobila kritiku kako moram da povedem računa, jer su mi recepti uglavnom nezdravi i da u svakom receptu ima previše šećera. Pokušala sam da objasnim da nisu možda pogodni za dijabetičare ali su vrlo prilagođeni celijakičarima. Jer je glavni sastojak bezglutensko brašno, koje je za obolele od celijakije lek. Kupuje se u apoteci. U torte kao što su Torta od oraha i malina Torta Caprese ili Kuglof od maka ne ide brašno, ali ima i šećera i čokolade. Moji ukućani ih obožavaju pa ih prilično često pravim. Ravnotežu na trpezi naprave salate ali i umaci koji su se pokazali kao odlična hrana tokom praćenja fudbalskih utakmica. Tako su neprimetno Dip od cvekle i Baba Ganuš uz kupovne tortilje svrstani u kategoriju "ovo ti je super" a Salata od kozjeg sira je uz Pogaču i pivo odjednom bila idealna kao mezetluk uz polufinalnu utakmicu Svetskog prvenstva. 

Kada sam započinjala blog ideja mi je bila da recepti budu jednostavni i dostupni svima. Da sastojci mogu da se kupe i u najudaljenijim prodavnicama u zemlji. Da mame mogu deci da spreme tortu ili užinu od sastojaka koje trenutno imaju u kuhinji i da im nisu potrebne skupe i nedostupne namirnice. Još ako imaju svoje voćke ili baštu sa povrćem! Zdravije ne postoji. Sa ili bez šećera, po izboru.



Kolač sa šargarepom i borovnicama bez glutena i jaja

Sastojci:
150g mlade šargarepe
100g samlevenog badema (lešnika ili oraha)
80g šećera
100g bezglutenskog brašna
50g kukuruznog ili pirinčanog brašna
170ml mleka (kravlje, kozje, pirinčano, sojino po želji)
50g maslaca ili margarina
1 kafena kašičica praška za pšecivo
borovnice
šećer u prahu

Priprema:
Očišćenu šargarepu sitno izrendati i staviti na kuhinjsku krpu da upije višak vlage. Možete ubrusom još malo utapkati jer je potrebno da bude suva. U činiju staviti šargarepu, mleveni badem, šećer, brašno i prašak za pecivo pa varjačom ili viljuškom izmešati. Dodati istopljen puter, promešati i na kraju dodati mleko. Izmešati dok se ne dobije testo bez grudvica. Ako vam se čini da je retko dodajte još kašiku bezglutenskog brašna (umesto kukuruznog ili pirinčanog, možete staviti 50g gustina ili ukupno 150g bezglutenskog brašna). Podmazati ili obložiti papirom kalup prečnika 24 ili 26cm i sipati testo. Po vrhu poređati borovnice ili neko drugo voće. Staviti u rernu zagrejanu na 180°C i peći oko 40 minuta, u zavisnosti od jačine vaše rerne. Ohlađen kolač posuti šećerom u prahu. Odličan je kao lagani doručak uz čokoladno mleko ili čaj.


8. септембар 2018.

Gustav Klimt torta (bez brašna i bez glutena)




Film "Žena u zlatu" govori o neverovatnoj sudbini slike "Portret Adele Bloh Bauer I" koja je nakon mnogo peripetija, vraćena od strane države Austrije naslednici Mariji Altman.


                        Portet Adele Bloh Bauer iz 1907.   preuzeto:  https://www.google.rs/imgres?imgurl=https://upload.wikimedia.org/wikipedia

Gustav Klimt je na svojim slikama predstavljao dame iz visokog bečkog društva. Bogate naslednice, žene industrijalaca, trgovaca, bankara, profesora ostale su upamćene na njegovim slikama. Klimt je voleo žene. Slikao ih je u punoj lepoti, erotične, smele i ranjive, a govorkalo se da je nastanku svake slike prethodila ljubavna afera. Gustav Klimt se nikada nije ženio, a imao je četvoro priznate i kako se pretpostavlja još desetoro nepriznate dece. Njegova muza je bila Emili Floge koju je obožavao i često je dizajnirao tkanine za njen modni salon "Schwestern Flöge". Oni su imali poseban odnos koji nije narušio Klimtov smeo i raskalašan život. Možda je mir sa svojom dragom Emili pronalazio pored jezera Ater, gde je nastala jedna velika izuzetna kolekcija pejsaža. U blizini zamka Kamer na jezeru Ater 2012. otvoren je Centar Gustav Klimt.




Ferdinad Bloh Bauer, industrijalac čije su fabrike snabdevale Austriju šećerom, naručio je od Klimta portret voljene žene Adele. Postoje dva njena portreta, završena 1907. i 1912. i to je jedina žena koju je naslikao dva puta. Na žalost, Adela je umrla 1925. u 44. godini i tako na neki način izbegla tužnu sudbinu svoje porodice kojoj su nacisti sve oteli. Ferdinand je pred dolazak nacista uspeo da pobegne u svoj dvorac u Češkoj, da bi se na kraju domogao Ciriha gde je i umro 1945. Iako je Adela u svom testamentu slike ostavila Nacionalnoj galeriji Belvedere, Ferdinand je tužan i nesrećan zbog svega što mu se desilo, tu odluku poništio i sve slike ostavio naslednicima tj. deci svog brata. Tako je Marija Altman postala naslednica pet vrednih umetničkih dela koje su pripadale državi Austriji. Marija je za vreme aneksije Austrije sa mužem Frederikom Altmanom, operskim pevačem,uspela da pobegne i zauvek se nastani u Los Anđelesu. U početku je radila kao šnajderka, dok nije započela svoju proizvodnju i prodaju džempera od kašmira. Od bogatstva koje su nekada posedovali nije ostalo ništa jer su nacisti sav nakit, umetnička dela i nekretnine konfiskovali.




Nacistima nisu bile po ukusu Klimtove slike pa su tako one završile u galeriji Belvedere. Kada je 1943. godine održana izložba, portret Adele Bloh Bauer preimenovan je u "Žena u zlatu" jer u nacističkoj Austriji čak ni vrhunska dela nisu mogla da nose ime jevrejske žene. Za Austrijance ovo delo bilo je u rangu "Mona Lize". Zaštitni znak muzeja. Kada je pokrenut prvi sudski proces, bili su sigurni da nikakva odluka suda ovu sliku ne može izmestiti iz galerije u kojoj se nalazi skoro 65 godina. U Austriji je 1988. donet zakon kojim se nalaže vraćanje umetničkih dela zaplenjenih od strane nacista. Oko stotinu umetničkih predmeta još uvek čeka prave vlasnike. Ovaj slučaj uzdrmao je umetnički svet i bacio Austriju na kolena, a 24.4.2006. svih pet slika koje su vraćene Mariji Altman izloženo je u Los Anđelesu u muzeju LACMA.



Marija Altman nije slike zadržala u privatnoj kolekciji da bi im se divila uz jutarnju kafu. Nije imala ni mogućnosti ni sredstava da ovako vredna umetnička dela drži u svojoj kući. A nije ni htela. Slike su prodate na aukciji kod Kristija i kako pravila nalažu, o imenima novih vlasnika se ne govori. U pitanju su slike: "Brezova šuma", "Pejsaž sa jezerom", "Jabuka I" i "Portret Adele Bloh Bauer II"( iz 1912.) 

Tri meseca pre aukcije, "Portret Adele Bloh Bauer I" prodat je za 135 miliona dolara Ronaldu Loderu, kolekcionaru i nasledniku imperije Este Loder. Jedini zahtev Marije Altman bio je da slika bude uvek svima dostupna. Tako je Žena u zlatu započela svoj novi život u "Neue Galerie" u Njujorku.





2018. godine obeležava se stogodišnjica od smrti Gustava Klimta (1862-1918). Na nekoliko mesta u gradu organizovane su izložbe u čast ovog umetnika koga je licemerni i konzervativni Beč sa početka dvadesetog veka nazivao besramnim pornografom.  Zahvaljujući damama iz agencije Baja turs zaputila sam se u Beč da posetim izložbu posvećenu ovom umetniku kome se divim još iz detinjstva. Naime, preturajući po dedinoj biblioteci iz jedne knjige ispale su dve razglednice. Jedna je bila slika Emili Floge u plavičastoj haljini, a druga svetlucava, zlaćana slika "Poljupca". Razglednice su bile upućene članu moje familije od jedne prefinjene berlinske frajle. Mogla sam danima da ih posmatram i da im se divim. 



U Leopold muzeju prikazana je Klimtova zbirka slika, crteža, skica, upotrebnih predmeta, fotografija, detalja iz salona Emili Floge. Posebno mesto je zauzela njegova grandiozna slika "Život i smrt" za koju je 1911, dobio prvu nagradu na izložbi u Rimu.



Avgust Lededer kupio je 1915. godine sliku Betovenov friz za koju je Klimt pronašao inspiraciju u čuvenoj Devetoj simfoniji Ludviga van Betovena. Ovo delo je vraćeno vlasnicima nakon II svetskog rata, a kasnije je prodato republici Austriji. Od 1986. Betovenov friz vraćen je u Palatu Secesije, a prostorija u kojoj se nalazi dostupna je posetiocima nezavisno od drugih izložbi.


               Zgrada Secesije - "Vremenu njegova umetnost, umetnosti njena sloboda"


                                                                    Betovenov friz - detalj

Na kraju dana dočekala nas je blistava, raskošna palata Belvedere. Moj prvi susret sa Bečom, pre mnogo godina bio je upravo ovde, u Belvedereu. Slika koju sam poznavala sa jedne razglednice, stajala je ispred mene u punoj svojoj lepoti. Danas sam se ponovo divila "Poljupcu" koji uz magičan, zlaćani odsjaj oslikava život onakav kakav je Klimt voleo. Pun ljubavi, strasti i žudnje za životom.






Recept za tortu sam pronašla kod Ivane na blogu i mislim da je zaista prigodna za poslepodnevno posluženje i sumiranje utisaka uz bečku kafu ili uz film "Žena u zlatu" sa divnom Helen Mirer.




Gustav Klimt torta (bez brašna i glutena)

Sastojci:
Kora:
170g maslaca
180g šećera (150g ako ne želite puno slatku tortu)
9 jaja sobne temperature
kora od 1 limuna
1 kašika vanila ekstrakta
230g pečenog samlevenog lešnika
70g prezli bez glutena

Fil:
5-6 kašika džema od maline

Glazura:
230g čokolade
160g šećera (120g šećera, ako ne želite puno slatku tortu)
60g meda
120ml vode

Priprema:
Prvo pripremiti pleh sa pomičnim ivicama, podmazati ga i staviti papir za pečenje. Umutiti puter dok ne postane mekan pa dodati polovinu šećera. Mutiti dok ne posvetli. Dodavati jedno po jedno žumance uz lagano neprestano mućenje, pa kada se smesa lepo sjedini dodati kašiku ekstrakta od vanile i izrendanu koru od limuna. Varjačom umešati u smesu lešnik i prezle.

Posebno umutiti belanca sa prstohvatom soli. Dodavati kašiku po kašiku preostalog šećera pa kada se dobije čvrst šam lagano umešati žicom u smesu sa žumancima i lešnikom. Kada se lepo sjedini sipati u pleh. Peći na 170°C oko 50 minuta tj. dužinu pečenja prilagodite vašoj rerni.

Izvaditi iz rerne i ostaviti da se potpuno ohladi. lagano je izvaditi iz pleha, skinuti papir sa kore i preseći je na dva dela. Premazati džemom od malina. Poklopiti drugom korom, staviti na rešetku koju potom stavite u pleh od rerne i prelijte glazurom. Kada se glazura potpuno ohladi i stegne, lagano tortu prebaciti na tacnu za serviranje. Torta će podjednako biti divna ako je prefilujete sa čokoladnom glazurom (150g čokolade, 50g maslaca). 

Tortu poslužiti sa šlagom.