29. јул 2016.

Sardele





Ostrva sam uvek doživljavala kao mesta za odmor. Nikada kao mesto za život. Uvek sam se pitala kako izgleda živeti okružen beskrajnim plavetnilom? Kako se rađa, raste i umire na tim mestima gde mi, turisti nakon dve-tri nedelje pokupimo svoje stvari i otisnemo se prvim jutarnjim trajektom ka kopnu. Da li sve stane prvog septembra i oživi prvog juna? Život uz more na kopnu? O, da! Na ostrvu? Nemoguće! A onda sam se udala i dobila komadić ostrva za sva četiri godišnja doba i 365 dana u godini. Odlazak na more više nisam zvala letovanje, jer sam mogla otići i u novembru kao i u martu, a to baš i ne bi bilo letovanje. Ostrvo ima svoj ritam koji se ne menja, već se fino prilagođava modernom vremenu uz veliku pažnju da se ne naruši stečeni sklad. Na ostrvo možete doći i sa njega otići samo u određeno vreme. Trajektom. Ako zaduva jaka bura, može se desiti da trajekt ne isplovi po redu vožnje, već se sačeka da vetar malo utihne. Tek tada možete na kopno. Čista romantika. Filmska. (mala ispravka: kako sam dobila info od Maria, ovaj trajekt plovi i po najvećoj buri).











Na Korčulu sam prvi put došla pre skoro dvadeset godina. Bila je sredina oktobra i to je bila ljubav na prvi pogled. Nakon skoro trideset sati putovanja, kada sam izašla iz  autobusa i udahnula miris mora i borova, jednostavno sam znala da sam pronašla mesto kojem ću se uvek vraćati. Kao što rekoh, sva godišnja doba su mi bila na raspolaganju da doživim život na ostrvu.








Jesen je užurbana zbog berbe grožđa i maslina. Zima je siva i blaga sve dok bura ne zaduva. Beogradska košava je samo običan vetar u odnosu na buru. Nisam verovala dok nisam doživela. Možda zbog tog osećaja neverovatne hladnoće koju niko ne očekuje na primorju. Kiša može da pada danima i tada se more i nebo prosto stope, nema granice koja ih razdvaja. Proleće je nestvarno - živahno, toplo, razdragano. Tada more i borovi najlepše mirišu. Leto je turizam. Od njega se dobar deo godine živi. Dva -tri  meseca je gužva, dok ponovo sredinom septembra ne zavlada mir i spokoj.


Sardele su plave, a trije su crvene

Moja svekrva je po profesiji kuvarica. Uz nju sam naučila dosta o danas popularnoj mediteranskoj kuhinji. Svežu, tek ulovljenu ribu svakodnevno nam donosi naš rođak Mario od koje baba, majstor svog zanata, priprema delicije dostojne vrhunskih luksuznih restorana. Nisam baš neki majstor i ne ide mi spremanje ribe od ruke, ali hobotnicu sam naučila da pripremim bez problema iako ranije nisam mogla očima da je vidim. O tome ću neki drugi put. Ovog leta na red su došle obožavane sardele. Uz veliku svekrvinu pomoć uspešno sam ih ispekla. Na električnom roštilju, jer je na snazi zabrana loženja otvorene vatre. Gradele će sačekati jesen.




Sardele

1kg sardela
maslinovo  ulje
ruzmarin

Očistite sardele, složite u posudu, prelijte maslinovim uljem i stavite 2-3 struka ruzmarina. Marinirajte 1-2 sata. Na vreo roštilj poređajte ribu i kratko pecite sa obe strane. U toku pečenja premazujte ih maslinovim uljem pomoću grančice ruzmarina. Poređajte u odgovarajuću posudu, prelijte maslinovim uljem i poslužite uz kuvanu blitvu sa krompirom ili grilovane tikvice.





20. јул 2016.

Džem od kajsija



Pored dve višnje, koje na izgled nisu bile ništa posebno, a rađale su odlično, u dvorištu moje babe Dese rasle su i dve kajsije. Neobičnog stabla i guste krošnje pravile su odličan hlad za popodnevnu dremku, a tišinu je remetio samo pad zrele kajsije na zemlju. Baka ih je brižljivo kupila sa zemlje, govorila je da su odlične za džem i odlagala ih na posebno mesto u velikoj ostavi. Deda je bio stolar pa je tako baba imala izvestan broj varjača i daski za seckanje za posebne namene. Dugačke varjače su bile za zimnicu, one kraće za svakodnevno kuvanje. Posebna daska za luk, posebna za hleb, pa za mešenje i sad kad pomislim, mogla je izložba od njih da se napravi.




Tada se kuvalo na veliko. Kada bi se krajem marta ušlo u ostavu, tek po neka tegla sa džemom ili turšijom se mogla pronaći, dok su ostale tegle, uredno oprane i složene, čekale prve voćke koje su bile idealne za kuvanje slatka ili džema. I tako do kraja oktobra, kada bi ostava ponovo bila puna raznobojnih teglica. Ceo proces pripreme trajao je nekoliko dana, dok se sve opere, oljušti, samelje, skuva, ohladi, ispišu nalepnice, spakuje u ostavu... Tada sam mislila da pravljenje džema ne može da počne bez minimalno 10-15 kilograma voća, smederevca i produženog vikenda namenjenog kuvanju istog.



Priprema domaće zimnice je neophodna ako imate dete koje ima bilo kakav problem sa alergijama ili intolerancijom na hranu. Tako ste najsigurniji da neće biti neželjenih reakcija. Naravno, to ne podrazumeva spremanje na način naših baka, ali od svake vrste po 3-4 kilograma voća i za jedno popodne možete napraviti nekoliko teglica džema.

Džem od kajsija

Sastojci:
2 kg kajsija
600 - 700gr šećera

Priprema:
Očistite kajsije i ako su na nekom delu pocrnele ili su ulubljene taj deo odstranite. Polutke stavite u dublju šerpu, pospite šećerom i ostavite da odstoje nekoliko sati. Idealno je preko noći, ali nije neophodno. Uključite ringlu na najači podeok pa kada voće provri, smanjite na pola i kuvajte uz stalno mešanje. U međuvremenu, čiste i suve tegle poređajte na pleh i stavite u rernu da se zagreju na temperaturi od oko 50-70C. Džem je gotov kada varjačom povučete po dnu šerpe i kada ostane trag koji se sporo popuni. Sipajte vruć džem u vruće tegle, poređajte na pleh i vratite u isključenu rernu, prethodno zagrejanu na 50-70C i ostavite preko noći. Sutradan zatvorite tegle i ostavite na hladnom do prve prigode. 
Ako volite slađi džem, količinu šećera možete povećati (2kg kajsija - 1kg šećera).

Baba Desin džem od kajsija

4 kg kajsija
2 kg šećera

Očistite i oljuštite kajsije pa ih sameljite na mašini za mlevenje mesa. Sipajte smesu u šerpu sa duplim dnom, pospite šećerom i ostavite preko noći. Sutradan stavite šerpu na jaku vatru i kada "baci ključ" tj provri, smanjite na  najnižu temperaturu i mešajte dok ne ostane trag od varjače na dnu šerpe. Zagrejte tegle u rerni, sipajte vruć džem u vuće tegle i ostavite u toploj rerni preko noći. Sutradan zatvorite tegle i složite u ostavu.

Po ovom receptu moja baba pravi džem dugo godina i odličan je.  Moja verzija je malo jednostavnija pa ga baba zove "džem za zaposlene domaćice". Do sada nije imala nikakvu zamerku. 





8. јул 2016.

Torta od oraha i malina (bez glutena)





Kada bih rekla "nedostaju mi maline" dobila bih odgovor "pa imaš na pijaci". Ali nisu to te maline. U stvari, maline za kojima tragam su one koje me podsećaju na detinjstvo i na tatine roditelje koji su ih pored ostalog voća i povrća gajili u Dragačevu. Beskrajni redovi služili su za igru, za jurcanje po zamišljenom lavirintu i za uspomene u vidu izgrebanih ruku i nogu. Moja sestra, sestre od tetke i strica i društvo iz komšiluka koje je takođe provodilo deo raspusta na selu - svi smo imali neke svoje uspomene na maline. Od branja, vožnje do otkupne stanice, musavih lica, kolača i sokova.. Bilo je tu i onih malo manje lepih, kao na primer zebnje kada deda pogleda u nebo i kaže "biće grada" koji za pet minuta uništi sav rad i trud, pa kada posle oluje uđe u špalire da vidi da li nešto može da se spasi - sve se to ubraja u uspomene i u sve ono moje sa početka zbog čega "mi nedostaju maline".

Sada je drugačije. Babe i dede više nisu sa nama, pa i celo imanje više nije kao nekada. Kada nema onih za koje vas neko mesto vezuje, osećaj je drugačiji iako je na prvi pogled sve isto. Zahvaljujući teči još uvek imamo nekoliko redova malina, tako da mama i tetka svake godine umetnost pravljenja raznoraznih đakonija od malina dovode do savršenstva.

Ponekad se zapitam kako će sve to izgledati za deset - petnaest godina? Odgovor još uvek nisam pronašla.









Jednom sam sa  sinom otišla na pijacu i kupila sam kutijicu malina od bake kod koje inače često kupujem voćke. Sve vreme sam ih mirisala. Moje malo dete tada nije moglo da razume zašto ih samo mirišem, a ja sam time pokušala da udahnem sve one mirise detinjstva, bezbrižnosti i ljubavi kojom sam nesebično obasipana od baba i deda.

Tortu sam napravila sestri za rođendan da je podseti na sva ona rana, rosna, mirišljava, malinasta jutra.






Torta od oraha i malina

Sastojci:
500 grama oraha
2dl mleka
250 grama putera
200 grama šećera u prahu
7 žumanaca
7 kašika šećera
2 čaše (400 grama) kisele pavlake od 20% mlečne masti
3 kesice vanil šećera
(po želji, kutija bezglutenskog keksa za podlogu)

Priprema:
Orahe prelijte sa vrelim mlekom i dobro izmešajte. Posebno umutite puter i šećer u prahu. Na pari skuvajte žumanca i šećer i ohlađeno pomešajte sa orasima i puterom. Pavlaku pomešajte sa vanil šećerom i umešajte u smesu od oraha. Sipajte pola smese u pleh ili kalup, poređajte maline pa dodajte ostatak. Kada se dobro stegne (najbolje je da prenoći u frižideru) premažite ivice šlagom, slatkom pavlakom ili umućenim šamom od belanaca (zavisi šta vam je pri ruci, a da je bezbedno). Ukrasite malinama.

Ja sam koristila kalup prečnika 26cm sa stranicama koje se skidaju. Namažite puterom ivice i dno kalupa, isecite traku od papira za pečenje i obložite ivice, dok za dno isecite papir u obliku kruga. Preporučujem da poređate keks natopljen u mleku kao podlogu za tortu, jer će vam biti lakše za sečenje. Mada, ako se dobro ohladi, može se staviti i 15 minuta u zamrzivač biće ok. Podseća na mus od oraha.

Da napomenem da se recept može prilagoditi i za osobe sa različitim vrstama alergija. Kada je moj mlađi sin bio mali i kada nije smeo da jede orašaste plodove, kravlje mleko, kakao, čokoladu i kikiriki ovu tortu sam pravila sa kokosom i sojinim mlekom. Umesto pavlake koristila sam puding od soje sa ukusom vanile (ne sećam se gde sam kupovala, bilo je davno).