27. март 2019.

Bezglutenska pastašuta




Testenina u maminoj kuhinji nije zauzimala počasno mesto. Uglavnom je spremala makarone kao prilog uz gulaš ili bi ih zapekla u rerni sa sirom. Ponekad flekice. Špagete retko. Od ujaka sam naučila kako špagete da namotam pomoću kašike i viljuške i damski ručam, a da se ne umažem, dok je stric uglavnom bio za varijantu salveta oko vrata, viljuška u ruku i klopaj.

U Dalmaciji, odakle je moja svekrva, pasta zauzima posebno mesto. Ručno se pravi u najrazličitijim oblicima. Obavezan deo svečanog ručka za svadbe ili krštenja je pasta. Na Korčuli to su Žrnovske makarone. Još uvek nisam savladala veštinu izrade, ali ima vremena, svekrva je tu da napuni frižidere i pošalje ih put Beograda. Svako selo ima svoj recept i za spremanje paste i za spremanje šuga (sosa).


                                           Žrnovske makarone

                                                                         

Pastašuta je omiljeno jelo mojih ukućana. Kada su mi deca bila mala mogla sam najrazličitije povrće da im serviram uz špagete. Ta jela su dobijala neke šašave nazive, a ja sam uspevala u svojoj nameri da im pripremim povrće koje ne vole. Od svekrve sam naučila da spremam šug tj. umak od mlevenog mesa.




Bezglutenska pastašuta


Sastojci:

500g mlevene junetine
300g mlevene teletine
100g junetine u komadu
900g crnog luka
iseckana stabljika celera
1-2 kašičice aleve paprike
4-5 cvetova suvog karanfilića
paradajz koncentrat
1 ravna kašičica šećera
1dl crnog vina
ulje
so, biber

500g bezglutenskih špageta
150g parmezana ili nekog drugog tvrdog sira

Priprema:
Na ulju izdinstati crni luk dok ne postane staklast. Dodati mleveno meso i iseckanu junetinu (100g junetine malo zamrznuti da bi je lakše iseckali). Dodati zdrobljene cvetove karanfilića i alevu papriku. Na tihoj vatri dinstati oko 1h. Sipati 1dl crnog vina i otklopljeno krčkati dok vino ne ispari. Na kraju dodati 3-4 kašike koncentrata paradajza i 1 kašičicu šećera. Podlivati goveđim bujonom, a može se koristiti i topla voda. Ukrčkati do željene gustine.  

Skuvati špagete po uputstvu na kesi. Sipati u duboku činiju, preko njih sipati sos i sve pomešati. Naravno, može se u tanjirima servirati prvo pasta, a zatim dodati po kutlača umaka. Služiti uz dosta izrendanog parmezana ili parmezana iz kesice.


13. март 2019.

Portokalopita bez glutena (pita od pomorandže)




Jednog toplog proleća, pre petnaestak godina, sa decom smo krenuli u avanturu nazvanu "putevima antičkih junaka." Tada sam se zauvek zaljubila u Peloponez. U to vreme, još uvek neotkriven od strane naših turističkih agencija, ušuškan među maslinama i mitovima, definitivno je postao regija kojoj ću se sigurno ponovo vratiti. U aprilu ili maju, mada kažu i da je oktobar na Peloponezu čudesan. 

Želeli smo  da izbegnemo glavni magistralni put koji vodi od Mikene do Nafplia, pa smo krenuli lokalnim drumom do Tirinsa. Kod mesta Nea Tirins pogrešno smo skrenuli i umesto da pronađemo mikensku grobnicu, stigli smo na vrh brda, do crkvice koja je bila zatvorena, sa divnim pogledom na Nafplio.



U povratku, jedna devojka nam je pokazala prečicu ka Tirinsu uz napomenu da "tamo nema ništa osim grobnice i narandži". Uski put je vodio kroz zasade narandži koje su bile još uvek u punom cvatu. Zahvaljujući kiši koja je prethodne noći padala, imali smo osećaj da smo se zagnjurili u bočicu parfema, jer je intenzivan miris pomorandžinog cveta bio svuda oko nas. 



Odlučili smo da napravimo pauzu u taverni pored puta samo da bi što duže uživali u ovoj raskoši. Na meniju su bila tri jela, pa je vlasnica preporučila za decu suvlaki, a za nas sarmice od vinovog lišća. Za desert - portokalopita ili pita od pomorandže. Prvi put sam tada probala ovaj kolač. Bez ikakvih dodataka, bez sladoleda, šlaga, samo preliven šećernim sirupom. Savršenstvo ukusa i mirisa.

Nakon tog putovanja, nekoliko grčkih poslastica odomaćilo se u mojoj kuhinji. Kada smo prešli na bezglutenski režim ishrane, portokalo pitu sam prestala da pravim jer mi kore nisu bile dostupne. Vremenom, zahvaljujući Saneli i njenim video receptima uspela sam da se izveštim u spremanju kora za pitu, pa smo ponovo mogli da uživamo u ukusima grčke kuhinje.




Portokalopita bez glutena (pita od pomorandže)


Sastojci:
4 jaja
200g šećera
180ml suncokretovog ulja
izrendana kora od 2 pomorandže
200g grčkog jogurta (može i gusti, tečni jogurt)
2 vanil šećera
2 kašičice praška za pecivo
450g kora za pitu - recept za obične bezglutenske kore  i recept za kore pravljene na pari

Sirup:
250ml soka od ceđene pomorandže
250ml vode
300g šećera
narendana kora od jedne pomorandže

Priperma:
Prvo napraviti kore. Ako pravite klasične kore, najbolje ih je razvući na trpezarijskom stolu, koji je prekriven stolnjakom. Razvući ih što tanje i ostaviti da se prosuše. Ako prilikom razvlačenja popucaju, nema veze ionako ih je potrebno iscepkati u sitnije komade.

Ako pečete kore na pari, slažite ih između ubrusa pa ih kasnije poređajte po stolnjaku da bi se prosušile. Iscepkajte ih na sitinije komade, a ostavite nekoliko celih da bi obložili pleh i gornji deo pite. Postupak slaganja podseća na slaganje gibanice gužvare. Ako ih imate već spremljene u zamrzivaču, odledite ih i utapkajte ubrusom, pa osušite na stolnjaku.

Umutiti mikserom cela jaja, dodati šećer i vanil šećer, ulje i grčki jogurt, pa još malo izmiksati. Dodati izrendanu koricu pomorandže i prašak za pecivo i još malo promešati. 

Pleh (20x35) podmazati uljem i obložiti korom koju ste isekli prema veličini pleha. Iscepkane korice po malo umakati u smesu od jaja i ređati u pleh, dok se sve ne potroši. Možete sve odjednom potopiti u fil i samo sipati u pleh i izravnati. Ako vam je jaka rerna prekriti kolač folijom i peći oko 30 minuta na 180°C (desetak minuta pre kraja pečenja skloniti foliju da kolač dobije lepu boju). Izvaditi iz rerne i ohladiti.

Sipati u šerpu šećer, vodu, sok i izrendanu koricu od pomorandže i staviti da provri. Na tihoj vatri kuvati oko 10-15 minuta. Ohlađenu pitu preliti vrućim sirupom (najbolje je polivati je pomoću kutlače da bi se sok ravnomerno rasporedio).

Ohladiti. Najbolje je spremiti je dan ranije, da kolač lepo upije sirup.

Može se služiti uz sladoled (nije neophodno :-) ).

Poslednje kore na vrhu su napravljene na pari.

Recept je iz "Bazarovog" dodatka "Svetske kuhinje - Grčka" koji je mama davno, davno uredno prepisala ali mislim da nikada nije napravila.