31. август 2018.

Bezglutenski čajni keks + 10 predloga za užinu



Od početka nove školske godine deli nas samo vikend. Deca uglavnom jedva čekaju da se vide sa društvom, dok se školskim obavezama izgleda raduju jedino prvačići. Mame su te koje se bave pripremom užine i verujem da su na granici strpljenja po pitanju smišljanja i spremanja bezglutenskih obroka. Meni je najveći problem bio ne toliko šta da pripremim, koliko to da li će moj sin hteti da jede u školi i da li će ga deca ismevati zbog toga što nosi hranu od kuće. U višim razredima osnovne škole uglavnom se jede u obližnjoj pekari ili kiosku. Znao je da izgura dan u školi na čipsu i soku od jabuke. Na svu sreću, prevazišao je tu tinejdž fazu, ali trebalo je dosta strpljenja i ohrabrivanja. I mali i veliki bezglutenci su u problemu. Roditelji takođe. Budite strpljivi, smireni i uporni i vaše dete će steći preko potrebno samopouzdanje toliko neophodno da kroz život krene mirno i spokojno. Tako će shvatiti da ga vrsta hleba koju jede ili dijagnoza koju ima ne razlikuje od druge dece.

Evo nekoliko ideja za užinu za vaše školarce:

Ispucali keksići -  http://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2017/05/ispucali-keksici-i-u-varijanti-bez-jaja.html

Bezglutenske madlene -  http://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2017/10/bezglutenske-madlene.html

Kolač sa suvim voćem http://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2017/12/bezglutenski-kolac-sa-suvim-vocem.html

Posni keksići sa lešnikomhttp://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2018/04/bezglutenski-posni-keksici-sa-lesnikom.html

Slano pecivo  - http://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2016/06/bezglutensko-slano-pecivo.html

Kolač sa višnjama http://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2016/05/bezglutenski-kolac-sa-visnjama-ili.html

Krekeri sa semenkama http://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2017/11/knekkebrd-ili-krekeri-sa-semenkama-bez.html

Kolač sa bananama http://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2017/10/bezglutenski-kolac-sa-bananama.html

Kuglof sa sirom i narandžom http://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2018/04/bezglutenski-kuglof-sa-sirom-i-narandzom.html

Zeljanica mafini (umesto zelja, stavite šunku i kečap) - http://bezglutenskecarolije.blogspot.com/2016/06/bezglutenski-zeljanica-mafini.html


Čajni keks je jedan od onih vanvremenskih keksića koji su pogodni za užinu, putovanje, grickanje uz topao čaj ili mleko. 




Bezglutenski čajni keks 

Sastojci:
460g bezglutenskog brašna (koristila sam tamnu mešavinu od prosa i heljde)
160g šećera (može i manje, zavisi od ukusa)
130ml mleka
60ml ulja
2 kašičice praška za pecivo
2 jaja
izrendana kora od jedne pomorandže ili ekstrakt pomorandže
prstohvat soli

Priprema:
Pomešati brašno sa praškom za pecivo i šećerom. Napraviti udubljenje, sipati mleko, ulje i jaja koja su malo umućena viljuškom. Na kraju dodati narendanu pomorandžinu koru ili ekstrakt. Zamesiti. Ako se testo lepi dodati 1-2 kašičice brašna. Formirati testo u kuglu, umotati u providnu foliju i staviti u frižider, dovoljno je 30-ak minuta. 

Podlogu za mešenje posuti brašnom i rastanjiti testo. Ako nemate dovoljno prostora, možete kidati po malo testa i razvijati. Modlicama vaditi razne oblike, ređati na pleh prekriven papirom i peći na 170°C oko 15 minuta. Čuvati u dobro zatvorenoj kutiji za keks. Pomorandžina kora daje ovim keksićima divan ukus. Može se zameniti aromom vanile.

Količinu sastojaka možete prepoloviti, ako vam nije potrebna veća količina keksa.




26. август 2018.

Key Lime pie - pita od limete sa Floride bez glutena





Florida Keys predstavlja grupu ostrva koja se prostire od Majamija do Ki Vesta, najjužnije tačke SAD. Tu je Kuba najbliža. Deli je 90 milja od Amerike. Ovde se 1980. u roku od nekoliko meseci iskrcalo oko 125.000 kubanaca.



Ostrva su povezana čuvenim US N1 autoputem koji počinje u Ki Vestu, a završava se negde na severu u državi Mejn, na granici sa Kanadom. Oznaka Mile 0 je, kako smo saznali, oznaka koja se najviše krade sa bandere na koju je postavljena. Kao suvenir. To nam je u poverenju rekla nasmejana kubanka čiji je štand za prodaju osvežavajućih napitaka u blizini ove markacije.



Imala sam sreću da u Ki Vest dođem brodicom. Vožnja bilo kakvog plovila kroz kanale je prilično zahtevna jer plitko i muljevito dno preti podjednako kao i hridi na Jadranu. Plovni putevi trasirani su kroz kanale oivičene šumom mangrove, zimzelene biljke koja raste u močvarnim i muljevitim oblastima.



Vetar i jaka kiša počeli su odmah po izlasku iz marine. Pravo vatreno krštenje. Dok sam posmatrala kako Majami nestaje u izmaglici i dok su se preteći tamni oblaci gomilali na horizontu znala sam da nas čeka nezaboravna avantura. Moj tata je imao običaj da kaže da plovidbu ili voliš ili ne voliš. Nema sredine, nema ravnodušnosti. More je pljuskalo sa svih strana, brod je poskakivao po talasima, a mi smo pevali "more i mornari, prijatelji stari..."



Na Islamoradi nas je dočekalo sunce. Naša marina je bila u Upper Matecumbe Key. Mirno, skrovito mesto idealno za umorne mornare. Večera je bila zaista prigodna. Sarma. Svuda pođi, sarmu nosi moto je tetke našeg druga koja se baš potrudila da nam spremi odličan ručak. Kučići sa okolnih brodova su njuškajući prolazili pored našeg broda, ali na žalost nismo smeli da im ponudimo ni jedno jedino rebarce.






Iako nisam ranoranilac, ovde sam već u 6:30 bila na nogama. Kafa, priprema doručka, osiguravanje kuhinjskih elemenata, sređivanje broda. Bila sam prava mala od palube. Momci su proučili plan puta, da ne dođe do nekih nepredviđenih situacija. Kako to obično biva nije uvek isplanirano i konačno.




Jak vetar nas je ispratio iz Majamija i jak vetar nas je dočekao kada smo prošli ispod čuvenog mosta "7 Mile bridge". Most povezuje Knight key i Little Duck Key. Završen je 1982. Most je dugačak 6.79 milja ili 10931m. Lučni deo mosta je dovoljno visok da ispod njega mogu da prođu jedrilice i veći brodovi. Nekada je ove predele povezivala železnica. Zahvaljujući industrijalcu Henriju Flagleru ovde je izgrađena železnička pruga, koja je uništena u oluji 1935. i od tada nije u funkciji. Sigurno je vožnja preko mosta čudesna, ali izlazak na okean je nestvaran. Ispred vas je samo veliko plavo prostranstvo. Talasi i vetar. Ozbiljno je, kako primorci kažu, valjalo tako da smo opet bili mokri ali nema veze. Osmeh sa lica nismo skidali.



Karte se zaista moraju pažljivo čitati jer se može desiti da ostanete nasukani na gomilici peska. Ili na koralnom sprudu. Bilo mi je interesantno da posmatram rode koje su blizu, a stoje u plićaku dok mi gazimo duboku vodu. 





Merač goriva je pokazivao da je vreme da se rezerve brzo obnove, pa smo neplanirano krenuli ka Cudjoe Key. Sa devojkom koja radi u marini bili smo na vezi tako da smo stigli bez problema, ali bilo je nekoliko mesta gde smo jedva prošli. Ovde su ljudi nasmejani, opušteni kao na jugu bilo koje zemlje. Sunce podiže raspoloženje, voda opušta, osmeh je uvek prisutan. Dosta žena radi u marinama, odlično poznaju navigaciju, veoma su ljubazne i imaju odlične savete za nas, male od plaube.



Između ostalog, rekla mi je da u ovim vodama žive morske krave (Florida Manatee - Trichechus manatus latirostris) i da su zaštićena vrsta pa da povedemo računa. Na žalost, ni jednu nismo videli iako ovi impresivni sisari mogu dostići dužinu od 3-5 metara, a težinu od oko 500kg.







Približavanje Ki Vestu bilo je uz zvuke aviona F16. U blizini je vojna baza, a momci a la Top Gan i Tom Kruz imali su svoje vežbe. Možda se odmor na peščanoj plaži do sada nije uklapao u moju viziju odmora jer volim stenje i kamenje, ali moram priznati da ni beličasti pesak nije loš. Kažu da su ga doneli sa Bahama i nasipali obalu koja je bila dosta kamenita i nepristupačna pa se kao takva nije uklapala u viziju idealnog odmora. 







Ki Vest, to je pravi karipski šarm. Sve je veselo, šareno, radosno. Muzika je živahna, prosto mami na igru, nije potrebno da znate korake jer se u trenutku snađete i zaigrate salsu. 






Kuće su od drveta, jarkih boja i lepo su uređene.





Zalasci sunca su veličanstveni. Kao sa razglednice. Hemingvej je odabrao pravo mesto za sebe. Kao i mnogi drugi. 



Ovde je 1982. proglašena i čuvena Conch republika kao odgovor na američku blokadu mosta zbog kontrole ilegalnog useljavanja i šverca droge. 23.aprila slavi se dan nezavisnosti republike koju federalni sistem naravno ne priznaje, ali je zato vrlo priznata od strane turista koji rado kupuju njene pasoše. Voće je jarkih boja, pije se rum i tekila i jedu se kremasti kolači. Jedan takav je i Key lime pie ili pita od limete sa Floride.





Nakon ovog putešestvija shvatila sam kakvo je plovidba zadovoljstvo. Tek sad razumem starijeg sina koji govori da ne postoji ništa lepše nego kada se razapnu jedra i kada jedrilica samo klizi po površini mora. Bez obzira na to što nismo imali jedra, kada brod seče talase i kada se na horizontu ništa ne nazire - utisak je nezaboravan.



Do povratka kući postali smo prekaljeni mornari. Naučila sam da se krećem kad u potpalublju ljulja, da brzo silazim niz mokre stepenice, da spuštam bove
ali i da sledeći put ponesem štipaljke da nam ne bi vetar odneo stvari u okean.




Key lime pie - pita od limete sa Floride bez glutena


Sastojci:
Kora:
300g bezglutenskog keksa
10 kašika istopljenog maslaca
120g šećera (može i manje, ako je keks mnogo sladak)

Krem:
6 žumanaca
2 konzerve kondenzovanog mleka
200ml soka od limete
izrendana korica od 4-5 limeta

Priprema:
Samleti keks u multipraktiku. Dodati šećer i maslac i zamesiti. Kalup sa pomičnim ivicama podmazati maslacem, sipati keks i rasporediti ravnomerno po plehu. Zagrejati rernu na 175°C i peći koru 10 minuta. Izvaditi iz rerne i ohladiti.
Penasto umutiti žumanca, dodati koricu od limete i postepeno sipati kondenzovano mleko i mutiti lagano 2-4 minuta. Na kraju sipati sok od limete, još malo povezati i sipati u pleh preko ohlađene kore. Vratiti u rernu i zapeći još 15-ak minuta na 180°C. Možda će vam se učiniti da je fil redak ali ne brinite, u frižideru će se stegnuti. Najbolje je napraviti je dan ranije. Pre služenja ukrasiti šlagom. Ova varijanta je vrlo slična kolaču koji sam probala u jednom baru u Ki Vestu. Postoji i druga varijanta kolača, kada ga premažete umućenim belancima i malo zapečete u rerni. 

Kolač prikazan na fotografiji je napravljen po receptu koji sam pronašla ovde. Međutim, jedini kalup sa pomičnim ivicama koji imam je prečnika 28cm tako da su i kora i fil ispali dosta tanki. Sledeći put sam duplirala sastojke i dobila sam pravu tortu :-) Kolač se lako pravi, a spoj slatke kore i nakiselog fila je osvežavajući. Uz mohito i karipsku muziku, uživanje je zagarantovano.

19. август 2018.

Bezglutenske američke palačinke




Nedeljom imamo drugačiji ritam. Nismo ranoranioci. Osim mlađeg sina. Možda bi i on duže spavao da nema jutarnji trening. Mada, nikada nije negodovao zbog ranog ustajanja. Ja jesam. Oduvek. Nedeljna jutra su postala deo porodičnog okupljanja. Preko dana se raziđemo, svako ode na svoju stranu, tako da često nedeljni doručak zameni nedeljni ručak. Posebno zimi, kada gledamo alpsko skijanje i pijuckamo tople napitke. 

Mlađi sin mi je uvek tražio "nešto lepo" za jelo kada se vrati sa jutarnjeg treninga. Mnogi slatkiši i slaniši  su tako postali deo naše svakodnevice. U moru recepata, tražila sam uvek nešto, što će se svima svideti, a da ne zahteva dugu pripremu. Tako su se i američke palačinke odomaćile. Sa svežim voćem. Moji dečaci nisu negodovali jer je posluženo uz malo meda ili istopljene čokolade.




Bezglutenske američke palačinke 

Sastojci:
200g bezglutenskog brašna
50g šećera
1 vanil šećer
1 jaje
50g istopljenog putera
250ml mleka
125g sira (ella, sremski, abc)
1 kašičica praška za pecivo
borovnice (po želji)
puter ili ulje za prženje

Priprema:
Umutiti jaja, šećer, rastopljen puter, mleko i sir. Dodati brašno pomešano sa praškom za pecivo. U testo, po želji, umešati 15-20 zrna borovnice. Zagrejati puter ili ulje, na sredinu tiganja sipati manju kutlaču smese i pustiti da se formira palačinka. Ispržiti sa obe strane. Pre serviranja prošarati medom ili istopljenom čokoladom, posuti voćem i služiti. 



12. август 2018.

Bezglutenski kolač sa smokvama i rikotom



Badija je ostrvo u blizini grada Korčula. Od brojnih ostrva u korčulanskom arhipelagu, Badija je moje najomiljenije mesto. Često kajakom odemo i izležavamo se po ceo dan kraj mora, u senci guste borove šume. Dok su deca bila mala išli smo čamcem, takođe na ceo dan. Uvale oko Badije poslužile su im za učenje ronjenja i lova na ježine. "Idemo na ježine" podrazumevalo je izron ježeva koji su se kasnije uz hleb i bevandu kraj mora degustirali. Za ishranu se koriste ženke koje se prepoznaju tako što su okićene tj. uvek je po njima malo nekih morskih biljaka. Prepolove se, operu u moru i jede se samo ikra. Prvi put sam ih probala baš kraj Badije i zauvek sam postala ljubiteljka ove neverovatne delicije. 





Na Badiji se nalazi franjevački samostan, na zemljištu koji su još krajem XIV veka dobili bosanski franjevci na upravljanje. Tokom vekova samostan se menjao i dograđivao, a 1922. ovde je radila gimnazija (osnovana 1909.), internat i sirotište. 1950. samostan se pretvara u odmaralište, pored kojeg se grade sportsko rekreativni tereni. Prava atrakcija su jeleni, koji su tada doneti sa Briona. Pitomi su i posetiocima ostrva često poziraju i neće odbiti hranu koju im ponudite. 2005. ostrvo je vraćeno je prvobitnim vlasnicima, Franjevačkoj Provinciji sv.Jerolima iz Zadra. 







Za ovakve izlete uglavnom smo pakovali vodu, limunadu, bevandu i hleb u slučaju da nađemo ježine. Nekada bi nosili sendviče, a nekada bi ručali u restoranu koji se nalazi na ostrvu. Za popodnevnu užinu uvek bi se umesio neki kolač koji se brzo sprema i ne mrvi se kao na primer kolač sa višnjama ili kolač sa smokvama. Sinovi su mi nedavno rekli da im je odlazak na Badiju u tom dečjem uzrastu, uvek predstavljao avanturu koja je dobijala na značaju kada su lovili ježine ili kada su išli da vade vrše sa ribom iz mora. 



Kolač sa smokvama i rikotom

Sastojci:
3 jaja
80g šećera
1 vanil šećer
230g sira rikote
4 kašike ulja
1 limun
170g bezglutenskog brašna
1 kašičica praška za pecivo
sveže smokve

Priprema:
Umutiti jaja sa šećerom. Dodati sir, sok i koru od limuna i ulje. Izmešati varjačom (može i mikserom uključenim na najslabiju jačinu), pa dodati brašno i prašak za pecivo. Lagano izmešati pazeći da ne ostanu grudvice od brašna. Sipati u pleh i po vrhu poređati prepolovljene smokve, sa unutrašnjim delom okrenutim nagore. Pleh, prečnika 28cm možete podmazati uljem ili obložiti papirom za pečenje. Peći na 180°C oko 25-35 minuta. Ispečen kolač ostaviti da se ohladi pa tek onda izvaditi iz pleha. Po želji posuti šećerom u prahu. Umesto rikote možete koristiti krem sir, međutim zrnasta struktura rikote i blago kiselkast ukus daju ovom kolaču posebnu notu.



5. август 2018.

Bezglutenske bruskete sa smokvama i gorgonzolom



Smokve su u mojoj porodici bile voćke koje se jedu na moru. Mama ih je obavezno kupovala, a sestra i ja bi pojele dve-tri radi reda, da bi izbegle kritiku, jer nema biranja voća, sve mora da se jede. Tata se nije nešto izjašnjavao, njemu je lubenica na moru bila nezamenljiva. 

Nakon kampovanja u Trpnju smokve su se u naš život vratile na velika vrata. Sestra i ja smo bukvalno živele na smokvama. Ljubičaste, sočne, hranljive, na dohvat ruke, predstavljale su nam savršenstvo prirode. Kada god prođem magistralom pored skretanja za Trpanj, prva asocijacija su mi smokve, a tek onda mladalačka ludovanja. 

Ove godine sam uspela tek nekoliko "crnih smokava" da uberem i ponesem put Beograda. Ipak, dovoljno da od istih napravim omiljene bruskete sa smokvama. Probala sam ih na Hvaru pre nekoliko godina, čak sam dobila i recept, samo sam ga malo prilagodila ukusima mojih ukućana.


                                            Hvar, pogled sa tvrđave

Bruskete se mogu napraviti i od belih (žutih) smokava, mada je ukus malo drugačiji sa crnim. Izraz crne i bele smokve koristi moja svekrva pa sam tako i ja usvojila istu terminologiju. 




Bezglutenske bruskete sa smokvama i gorgonzolom

Sastojci:

8 kriški bezglutenskog hleba
8 zrelih smokava
8 listova pršute ili buđole
100g izmrvljene gorgonzole ili nekog drugog plavog sira
8 kašika balzamiko sirćeta
2 kašičice smeđeg šećera
maslinovo ulje
so po potrebi

Priprema:

Hleb preliti maslinovim uljem i malo zapeći u rerni.
U posudicu sipati sirće i šećer pa izmešati. Smokve iseći na četvrtine i marinirati ih u sosu od balzamika 2-3 minuta
Izvaditi hleb iz rerne pa na vruć staviti glazirane četvrtine smokve, između njih ušuškati list pršuta i posuti krupno mrvljenom gorgonzolom. Po želji dodati još malo ulja ili sosa od balzamika. Služiti uz suvo belo vino.